Zamolnicu je potrebno isprintati, potpisati i osobno donijeti u sjedište udruge na adresi Horvatova 2
Nedjeljni referendum o uvrštavanju u Ustav definicije braka kao životne zajednice muškarca i žene po tumačenju mnogih analitičara društvenih zbivanja nije donio nikakve promjene niti značajnije utjecao na svakodnevicu hrvatskih građana, te nas oni koji su načelno bili protiv referenduma, pa potom pozivali da se glasa protiv, sada pokušavaju uvjeriti da je novac potrošen na referendum uludo protraćen.
Dokad ovako Brode naš - pitamo se mi po Bog zna koji puta? Truju nas, i truju, i truju bez imalo stida, srama,grižnje savjesti! Mažu nam oči i prave nas budalama i vrijeđaju našu inteligenciju na najgori mogući način! U pitanju je profit, međudržavni odnosi i bla-bla-bla! I naša Vlada i ministri, a i gospoda iz Rafinerije smiju nam se u lice! Jedni kažu dvije godine, drugi obećavaju danas,sutra za par dana, ovog datuma, onog datuma i ništa! Gospodin R. Vidaković, načelnik za marketing u Optima grupi (kojoj pripada i Rafinerija u Bosanskom Brodu) daje izjavu za Večernji list u kojoj kaže da Rafinerija kreće s remontom u nedjelju 10. listopada! Tada prestaju s radom postrojenja za preradu nafte, a postrojenja za doradu derivata rade do 18. studenog i to je to, Rafinerija ide u remont na 45 dana! Vrijeme prolazi, datumi se mijenjaju, mi trpimo, naša djeca grcaju u smradu i nikom pa ništa! Lebdeće čestice, ozon, benzen,sumporovodik i tko zna što još sve ne u enormno velikim količinama kruži u zraku našim gradom i truje nas i našu dječicu! Dokad ovako ljudi moji? Koliko se još datuma mora izmijeniti da i nama osvane taj dan kad će Rafinerija u remont (koji nam baš neće puno pomoći) ako ništa drugo da malo odmorimo dišne organe da barem na 45 dana dišemo "punim plućima"! Uistinu se po milijarditi puta pitamo : " Pa dokad ovako???!!!"
Odbor za ekologiju Udruge "Pravaš“
Kako je HDZ započeo, a SDP zdušno nastavio marginalizaciju Slavonije
U svojih dvadesetak godina obnašanja vlasti na državnoj razini, a dobrim dijelom i u lokalnoj samoupravi u slavonskim županijama, HDZ je nekoć jednu od najbogatijih regija u bivšoj državi uspio po svim ekonomskim pokazateljima svesti na uvjerljivo najsiromašnije područje u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Imajući na umu prirodne preduvjete, zemljoradničku tradiciju i radišnost slavonskog seljaka, teško je ne zapitati se kako im je to, dovraga, uspjelo.
Na prošloj sjednici slavonskobrodskog Gradskog vijeća jedan od vijećnika iz Nove većine (čitaj koalicije SDP-HDZ) nakon dubokoumnog promišljanja teške gospodarske situacije u kojoj se nalazi cijela Hrvatska, pa posljedično i naš grad, gotovo je pobjedonosno završio svoje izlaganje pitanjem: „Trebaju li zaista Brođanima u ovo vrijeme zatvoreni bazeni?“
Čuvši ovaj, samo jedan u nizu bisera koje je izustio navedeni promišljatelj slavonskobrodske zbilje, prisjetio sam se teksta koji sam pročitao nakon što je 2010. godine razorni potres sravnio sa zemljom glavni grad Haitija i odnio više od 200 000 ljudskih života, što je ponukalo sve veće svjetske humanitarne organizacije da se zapute u tu karipsku državu. Jedna od njih započela je izgradnju bolničkog kompleksa koji je trebao postati referentna medicinska ustanova u državi. Nakon što su radovi već dobrano poodmakli, voditelj projekta, američki liječnik David Walton, upriličio je prezentaciju za medije na kojoj je predstavio to velebno zdanje od 17 000 kvadratnih metara. S osobitim ponosom proveo je novinare i TV ekipe kroz impozantni središnji atrij, i pokazao im mjesto predviđeno za bazen s koijima, japanskim ukrasnim šaranima. Netko od okupljenih upitao je: „Zar Haićanima zaista trebaju ukrasne ribe?“, na što je ovaj gotovo uvrijeđeno odgovorio: „Možda im i ne trebaju, ali sigurno ih zaslužuju.“