U posljednjih nekoliko dana svjedoci smo sve agresivnije kampanje koju provodi većina elektronskih i tiskanih nacionalnih medija s ciljem uvjeravanja javnosti zašto je jedini ispravni odabir na predstojećem referendumu biti 'protiv'. Svakodnevno se uz pompozne najave nadopunjava popis javnih osoba, estradnjaka, glumaca, liberalnih intelektualaca, nevladinih organizacija i inih 'prosvjetitelja' koji se svim silama trude osvijestiti inače duboko neosviješteni hrvatski narod. Tu i tamo, na kapaljku, uspije se u medijski prostor probiti i mišljenje koje govori u prilog inicijativi za ustavnom zaštitom institucije braka kao životne zajednice muškarca i žene. A čak i u tim slučajevima većinom se radi o biskupima i svećenicima koji pozivaju vjernike da na referendumu glasaju 'za'. Kao da se namjerno pokušava stvoriti dojam da je još jedino 'provjereno nazadna' Katolička crkva na strani inicijative „U ime obitelji“. A onda, nekoliko dana pred referendum, medijski prostor preplavi promidžbeni spot u kojem ovca s oltara prepune crkve pjeva: „Ja vjerujem…..“, odašiljući pritom nedvojbenu poruku o ljudima koji vjeruju.

U svoj toj medijskoj gunguli gotovo da se nitko ne sjeti postaviti pitanje zašto brak kao životna zajednica muškarca i žene uživa zaštićeni status u društvu. Jer nemojmo zaboraviti da je brak kao takav već definiran u Obiteljskom zakonu, a da bi se unošenjem u Ustav samo dodatno zaštitila ta već zaštićena institucija. Pita li se netko zašto se društvo odlučilo osobama u bračnoj zajednici podariti određena prava poput stjecanja i raspodjele zajedničke imovine, uzdržavanja bračnih partnera, nasljeđivanja, prava iz poreznog sustava kao što su porezne olakšice, oslobođenja i naknade, prava iz zdravstvenog osiguranja i prava na zdravstvenu zaštitu unutar bračne zajednice, međusobna prava iz mirovinskog osiguranja te prava iz sustava socijalne skrbi? Koja je to korist koju društvo očekuje i zbog koje smatra vrijednim ulagati u brak i bračnu zajednicu?
Odgovor je prilično jasan, očit, nedvojben i može se sažeti u jednu jedinu riječ – prokreacija. Svakoj ljudskoj zajednici, državnoj, nacionalnoj, lokalnoj, gradskoj, seoskoj, obiteljskoj svojstvena je težnja za opstankom, želja za očuvanjem i prenošenjem svojim materijalnih, duhovnih, kulturnih, moralnih i intelektualnih vrijednosti na buduće generacije i nadolazeća pokoljenja. Države stoga svaka na svoj način provode različite natalitetne politike, a lokalne zajednice, gradovi i općine, donose poticajne mjere i ulažu sredstva kako bi mladim ljudima osigurale što bolje uvjete i potaknule ih na ostanak na svom području.
No osnovna pretpostavka za sve navedeno je stvaranje ljudske zajednice kroz koju društvo može ostvariti svoju težnju za samoočuvanjem, i upravo se tu krije temeljna razlika koja izdvaja brak između muškarca i žene od svih ostalih oblika međuljudskih partnerskih veza te opravdava i zakonski privilegirani položaj bračne zajednice.
Jer moguće je da nas sve zajedno i veseli sama činjenica da se 'Mile i Gile' ludo i neraskidivo vole ili da su 'Mara i Bara' odlučile svoju beskrajnu ljubav izjaviti i pred zakonom, ali u njihovoj sreći ne nazire se korist za širu društvenu zajednicu, a pogotovo nije moguće naći razlog da ih ta zajednica i materijalno podupire na štetu svih poreznih obveznika.
Stoga ne bi bilo zgorega loptu spustiti na zemlju i čisto pragmatično sagledati problem razlike između bračne i ostalih partnerskih zajednica. Jer bez obzira s koliko ironije to izrekli i koliko god to neki odbijali prihvatiti, ali ovaj su put Crkveni nauk i Darwinovi zakoni evolucije na istoj strani barikada.

Pravaš